Semberija i Majevica

Piše: Dražen Glišić Veliki Andrić je nekad rekao ’’samo primitivni ne mogu razumjeti zlo u sebi i drugima’’. O zlu u nama je sjajno pisao Dostojevski, i najbolje ga je, čini mi se, raščlanio u Zločinu i kazni, nevjerovatnom djelu. Zlo isprepletano sa strahom napravi najstrašnije stvari. Postoje razni strahovi, strah od nepoznatog, strah od obrazovanog čovjeka, strah od kazne, strah od siromaštva..., neki strahovi se vuku iz djetinjstva i nerjetko se pretvore u zlo. Na sreću čovjeka, koji je i posle najstrašnijih djela ljudsko biće, postoji pokajanje kojim na kraju, posle svega , poništava zlo u sebi. S pokajanjem ono iščezava. Pokajanjem zločinac traži i oprost za učinjeno, oproštanjem dolazi do punog daha, duša vapi za smirajem bez obzira na konačnu kaznu koja će ga prije ili kasnije stići. Kazna za zločinca je skidanje višegodišnjih stega, ali je oprost istovremeno konačno oslobađanje zarobljene duše. Danas , ma kako to suludo izgledalo, je teško ljudima koji su učinili ratni zločin. Učinjeno ih razjeda , oni s tim žive, bude se noću, naprosto vape za oprostom da bi im se duša smirila, da bi dočekali barem jedno jutro bez košmarnog sna. A ako nemamo sna naš organizam je opasno ugrožen. Zamislimo da liježemo i ustajemo s mišlju da smo ubili samo jednog čovjeka. Strašna stvar! Ubiti nekog najteži je košmar koji može da nas zadesi. Ljudi koji su ubijali ljude a ovi bili bez mogućnosti samoodbrane su zločinci ali i nesretnici, kao što su nesretnici i ubijeni. Prvi su nesretnici jer žive košmaran, nekvalitetan život, a žrtve su nesretnici jer nisu imali priliku da prožive svoj život. Naravno postoje i oni koji se nikad ne pokaju za najstrašnija djela i oni su teško bolesni i za njih nema pomoći. Na posljednjoj sjednici SO Bijeljina od predsjednika opštinske Komisije za istinu i pomirenje su se čule dvije informacije koje su jedni prespavali, drugi nisu razumjeli, a samo rijetki su se zamislili nad njima. O čemu je riječ? Šta je to advokat Duško Tomić saopštio? Konačno se javio čovjek, Bošnjak, koji je pucao na ljude u Tuzlanskoj koloni. Želi da svjedoči o tom stravičnom događaju! U selu Međaši nedavno su se sastali Zekerijah Arnautović i ubica njegovog sina. Arnautović je tom čovjeku oprostio zločin na Drini! To je pomak koji je učinila opštinska Komisija za istinu i pomirenje koja ja formirana prošle godine na zahtjev načelnika opštine Bijeljina Miće Mićića. Diskusije načelnika Mićića a posebno Dragana Đurđevića predsjednika Skupštine su pokazale da postoje ljudi koji razumiju šta ta Komisija radi a naročito njen predsjednik Duško Tomić. Željko Kopanja je ostao bez nogu jer je prerano progovorio o zločinima koji su počinili ljudi koji imaju srpsko ime i prezime! Tako su njegovu tragediju neki komentarisali. Danas se u RS o zločinima više i slobodnije govori. Neće niko izvršiti atentat na vas. Možete samo biti verbalno napadnuti. I ti napadi su proizvod straha s početka priče!